ULTRA MARATON KARLOVAC-PLITVICE

Nakon što su se dojmovi malo slegli,a noge još uvijek “olovne” od mliječne kiseline,odlučih napisati kraći osvrt na protekli ultramaraton Karlovac-Plitvice! Ne radi vlastite promocije (jer sam u godinama kada se nemam potrebe nikome više dokazivati),već prvenstveno ponukan spoznajom da mnogi Karlovčani i Karlovčanke uopće ne znaju o čemu se tu radi (nažalost)!! Dakle,ove (2017. godine) se već osmi put zaredom trčao ultramaraton Karlovac-Plitvice,u dužini od 87 kilometara! Tim nenatjecateljskim ultramaratonom se odaje počast prvom poginulom policajcu-specijalcu Josipu Joviću,koji je ubijen na Plitvicama 31. 03. 1991. godine,u akciji poznatoj pod imenom “Krvavi Uskrs”!! Taj nesretni događaj se smatra i službenim početkom rata za odcijepljenje Republike Hrvatske od SFRJ!
Ideja da se na takav način obilježi spomenuti događaj se rodila pred 8 godina,a njeni začetnici su redom bivši specijalci iz Domovinskog rata,a sada pasionirani trkači-rekreativci,među kojima posebno mjesto zauzimaju Nikica Vrabac,Saša Poljak,Mario Kišić,Alenko Katić i moja malenkost!
Tijekom tih 8 godina su nam se pridružili još neki dragi ljudi,svi odreda učesnici Domovinskog rata,te trkači-rekreativci !!
Ove (2017. godine) je ukupno sedam veterana trčalo na tom izuzetno teškom i zahtjevnom ultramaratonu-i na taj način su isti odali počast prvoj žrtvi Domovinskog rata! Također,tim ultramaratonom se podsjeća i na nemjerljivu ulogu koju su pripadnici Specijalne Policije imali u tim prvim i presudnim danima rata za slobodnu i neovisnu Hrvatsku Državu!! O tome su napisane knjige,eseji i posebne monografije,a meni je osobno velika čast što sam u cijeloj toj priči od prvog dana-doslovce!! Konkretno,pripadnik sam Specijalne Policije bio od njenog osnutka,dakle,od 01. 03. 1991. godine (koja je tada oformljena pod nazivom “Jedinica za posebne namjene policijske Uprave Karlovačke)! “Krvavi Uskrs” 1991. godine je bio jedna od prvih borbenih akcija spomenute postrojbe-u kojoj sam i sam aktivno učestvovao (sjećanja na taj događaj su još uvijek vrlo,vrlo “živa” u mojoj memoriji)!!
Moram na kraju ovog osvrta još napomenuti da je svake godine sve manje (nažalost) učesnika ovog memorijalnog ultramaratona,jer ljudi naprosto odustaju zbog iznimne težine noćnog ultramaratona,ozljeda,i (htjeli mi to priznati ili ne),s godinama nam padaju funkcionalne sposobnosti,pa tako i trkačke sposobnosti! Iako ultramaraton nema natjecateljski karakter,87 kilometara je jako,jako zahtjevan zadatak,posebice kad se uzme u obzir činjenica da se trči noću!! Osim toga,sve se trči na asfaltnoj podlozi,a oni koji me znaju,također znaju da sam ja trkač koji zazire od asfalta isvih ostalih tvrdih podloga!! Moj “teritorij” su šume,livade,planine,nasipi,trail staze,ali-što je -tu je-ove godine sam istrčao i osmi ultramaraton,i nadam se da ću barem još dva-pa da zaokružim s okruglom brojkom-10! A onda mogu u “mirovinu”-i pustiti mlađe da na taj način obilježavaju spomen na početke Domovinskog rata (iako,čisto sumnjam da će tih “mlađih” biti kad mi “starci” nestanemo sa scene! Ali,to je život,tako stvari stoje-i to treba prihvatiti!
Damir

Komentiraj

komentari